Tibetanski budizam

Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata. Ispravite ih i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako, obratite na Čaršiji za pomoć.

Tibetanski budizam (poznat i kao lamaizam) je poseban oblik budističkog učenja, karakterističan za Tibet i područje Himalaja, uključujući i Nepal, Butan, sjevernu Indiju, Mongoliju, sjeveroistočnu Kinu i Rusiju (Kalmikija, Burjatija i Tuva). Uključuje učenja tri velika "vozila" budizma: hinajanu, mahajanu i vađrajanu, kao i elemente tibetanske predbudističke religije u vidu lokalnih božanstava primljenih u budistički panteon. Budisti na Tibetu broje oko pola miliona od oko tri miliona stanovnika^[1].

Nakon što je Narodna Republika Kina okupirala Tibet 1950-ih godina, tibetanske izbjeglice i dijaspora su proširile uticaj tibetanskog budizma i u mnoge zapadne zemlje. Od 1959. godine Dalaj Lama živi u prognanstvu.

1. ^ Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.